Kako odabrati način dopuštenja Agent?
Odlučite koje radnje zahtijevaju odobrenje na temelju okruženja zadatka i operativnih rizika.
Tri opcije s različitim značenjima
Odabir dopuštenja u području unosa nudi Zahtjev za odobrenje, Automatsku provjeru i Potpuni pristup. Zahtjev za odobrenje čeka potvrdu na odgovarajućim naredbama i izmjenama datoteka; Automatska provjera pred-provjerava radnje kada su dostupne; Potpuni pristup omogućuje odgovarajuće naredbe i uređivanja bez pitanja stavku po stavku.
Automatska provjera kontrolira se trenutnom dostupnošću i nije nužno vidljiva svakom računu.
Počnite od potreba zadatka
Kada prvi put koristite nepoznato okruženje, pripremate se za izmjenu važnih datoteka ili trebate provjeravati radnje stavku po stavku, dajte prednost korištenju Zahtjeva za odobrenje. Nakon što se upoznate s ciljem i prihvatite odgovarajući opseg izvršenja, odlučite hoćete li prilagoditi.
Na primjer, ako želite samo pregledavati direktorije i analizirati kod, možete eksplicitno zadržati samo za čitanje na početku, a zatim odlučiti kada pronađete mjesta koja zahtijevaju izmjenu. Opcije dopuštenja određuju kako se radnje odobravaju; opisi zadataka pojašnjavaju što želite postići. Jasno pisanje oboje smanjuje nepotrebne prekide.
- Potvrdite koji je računalo ili računalni oblak trenutno odabran.
- Odaberite način dopuštenja prikladan za trenutni zadatak.
- Provjerite cilj, operaciju i razlog u kartici odobrenja.
- Ponovno provjerite dopuštenja kada se opseg zadatka promijeni.
Dopuštenja ne mijenjaju izolaciju okruženja
Potpuni pristup ne znači dobivanje dopuštenja koja operativni sustav izvorno ne daje, a Zahtjev za odobrenje ne pretvara lokalno računalo u izolirani spremnik. Lokalne naredbe i dalje koriste korisnička dopuštenja programa koji je pokrenuo vezu. Nijedan način ne jamči apsolutnu sigurnost operacija; važne datoteke trebale bi prvo imati oporavljive sigurnosne kopije. Presude bi se trebale temeljiti na stvarnim radnjama i okruženju.